Gotovo svaki vozač našao se u istoj situaciji – ugleda kameru pored puta, naglo smanji brzinu i zapita se da li je već zakasnio. Iako mnogi veruju da kamere mere brzinu stotinama metara unapred, to nije tačno.
Stacionarne kamere za kontrolu brzine rade u jasno definisanoj zoni merenja. Tek kada vozilo uđe u taj opseg, uređaj može da izmeri brzinu i evidentira eventualni prekršaj. Kod jednog od najčešće korišćenih sistema u Evropi, GATSO RT4, zona merenja iznosi približno od 10 do 100 metara od kamere.
To znači da ako kameru primetite nekoliko stotina metara ranije, ona vas u tom trenutku još nije registrovala. Međutim, naglo kočenje neposredno ispred kamere nije sigurno rešenje. Ukoliko u zonu merenja uđete brzinom većom od dozvoljene, prekršaj će biti zabeležen bez obzira na to što ste počeli da usporavate nekoliko metara ranije.
Važno je napraviti razliku između fiksnih kamera i radarskih ili laserskih uređaja koje koristi saobraćajna policija. Dok stacionarne kamere imaju ograničenu zonu merenja, policijski radari i laserski merači brzine mogu da evidentiraju vozila sa znatno većih udaljenosti.
Stručnjaci zato podsećaju da je jedini siguran način da izbegnete kaznu i doprinesete bezbednosti saobraćaja poštovanje ograničenja brzine tokom cele vožnje, a ne usporavanje tek kada ugledate kameru.










