,

Od pionira do veterana Ivanjičke košarke: Sreten Stanković SPORTSKI MIX (VIDEO)

Sreten Stanković, osnivač i trener Košarkaškog kluba Javor, već 47 godina gradi i razvija košarku u Ivanjici. Njegova ljubav prema ovom sportu rodila se početkom sedamdesetih, nakon što je reprezentacija Jugoslavije osvojila Svetsko prvenstvo u Ljubljani 1970. godine. Iako je detinjstvo proveo na fudbalskom stadionu, entuzijazam za košarku ga je poveo drugim putem.

Međutim, Ivanjica tada nije imala ni teren, ni lopte, ni osnovne uslove za treninge, ali su volja i trud nadoknadili sve nedostatke. Već 1972. godine Stanković je trenirao u Borcu iz Čačka, ali se ubrzo vratio i nastavio da okuplja mlade košarkaše. Organizovao je turnire između škola i vodio ekipu na utakmice u Arilje, Požegu i Užice.

Ideja o osnivanju kluba rodila se 1977. godine, kada su Ivanjičani nadigrali ekipu iz Arilja. Ubrzo su počeli konkretni koraci – statut kluba je napisan, uz podršku Tome Vučkovića i drugih sportskih entuzijasta. Tako je 6. februara 1978. godine osnovan Košarkaški klub Javor, a prvi Upravni odbor činili su Đoko Zečević, Vidaković Andrija, Zoran Gavrilović, advokat Pero Mićić i još nekoliko posvećenih ljudi.

Stanković je brzo shvatio da želi da se posveti trenerskom radu, pa je završio školu za trenere i postao prvi licencirani stručnjak u klubu. Kroz decenije rada trenirao je 47 generacija igrača, od kojih su mnogi napravili velike karijere u domaćim i evropskim klubovima. Kao trener pionirske i kadetske reprezentacije Srbije i Crne Gore, radio je sa igračicama koje su kasnije osvajale medalje za nacionalni tim.

Govoreći o razlikama između nekadašnje i današnje košarke, ističe da su raniji uslovi bili daleko teži – Javor je igrao Srpsku ligu bez sopstvene hale, a utakmice su održavane u Arilju i Guči. Danas klub ima svoju halu u Crnjevu, ali smatra da bi Ivanjica trebalo da dobije još jednu dvoranu, jer je interesovanje dece za sport veliko.

Kada je reč o mladim talentima, Stanković naglašava da talenat nije dovoljan – ključni su trud i rad. Oduvek je insistirao na disciplini i posvećenosti, a najveću satisfakciju donose mu uspesi njegovih bivših igrača i igračica, kako u sportu, tako i u životu.

„Najlepši trenutak u mojoj karijeri bio je kada me jedna bivša igračica pozvala i rekla: ‘Treneru, diplomirala sam!’ Zahvalila mi se što sam je motivisao da ne odustane od fakulteta. To je ono što mi daje snagu da nastavim dalje“, kaže Stanković.

I nakon skoro pet decenija, ovaj neumorni trener nastavlja da prenosi ljubav prema košarci novim generacijama, pokazujući da su posvećenost i strast ono što pravi prave sportske legende.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slične vesti

Sport
Politika
Društvo