Fudbalski klub Javor kroz svoju istoriju ne pamti samo igrače i trenere koji su ostavili trag, već i verne navijače koji su ga pratili kroz sve uspone i padove. Među njima se posebno izdvaja Živko Maričić, čovek koji je decenijama bio uz klub, od najnižih liga do borbi sa najvećim klubovima Srbije.
Živko se prisetio svojih prvih dana na stadionu Javora, kada je kao dete sa starijim navijačima pratio utakmice u Moravičkoj zoni. Tadašnji rivali Javora bili su klubovi poput Sloge iz Požege, Budućnosti iz Arilja i Sloge iz Bajine Bašte. Kako su godine prolazile, ljubav prema klubu je rasla, a sa njom i potreba za organizovanijim navijanjem.
Prvi koraci ka formiranju navijačke grupe dogodili su se spontano, u Živkovom stanu, gde se okupljalo desetak zaljubljenika u fudbal. Tu su nastali prvi transparenti, pravljeni ručno od platna koje je obezbedio Raško Nešovanović. Kako je Javor napredovao, tako je rasla i navijačka podrška – pridruživali su im se mladići iz različitih delova Ivanjice, poput Sabakovice i naselja oko fabrike Špik. Grupa je rasla iz dana u dan, postajući jedna od prepoznatljivih navijačkih celina u Srbiji.
Ulazak Javora u viši rang donosi nova uzbuđenja. Posebno značajni bili su trenuci kada je klub izborio plasman u Drugu ligu, a kasnije i u Superligu. Živko je spontano postao vođa navijača, iako nikada nije želeo da se zvanično postavi u tu ulogu. Njegova strast prema klubu i energija koju je prenosio na tribinama učinili su ga prirodnim liderom, a snimci sa tih dana pokazuju kolone od stotine navijača koji su ga pratili na gostovanjima i domaćim utakmicama.
Kao veliki ljubitelj fudbala, Živko je odrastao kao vatreni navijač Crvene zvezde, ali mu je Javor zauvek ostao u srcu. Kada se na terenu susretnu Javor i Crvena zvezda, priznaje da mu je teško da se opredeli. Iako navija za Zvezdu, Javor voli kao deo sebe, pa su te utakmice za njega uvek najteže za praćenje.
Kada se osvrne na istoriju Javora, Maričić ističe da su najvažnije utakmice bile one u baražu, koje su klub dovele do najvećih uspeha. Seća se dolaska igrača poput Marinkovića, Pantovića, Čosa, a kasnije i Viktorovih i Krcićevih generacija, koje su doprinele stvaranju jakog tima. No, ono što mu je ostalo najdublje urezano u sećanje jeste podrška vernih navijača, koji su uvek bili uz klub, bez obzira na izazove.
Danas, posle više od trideset godina vernosti Javora, Živko i dalje sedi na istom mestu na zapadnoj tribini, kao što je to činio i na starom stadionu. Njegova priča je dokaz da fudbalski klubovi ne čine samo igrači i rezultati, već i ljudi koji ih vole i žive za njih. Živko Maričić je upravo takav – srce i duša FK Javor.
Један одговор
Gerge