Stariji od 65 godina, deca, Romi, osobe s invaliditetom, izbegli i interno raseljeni i dalje su najpogođeniji siromaštvom. Pandemija i ekonomska kriza zbog rata u Ukrajini, dodatno su im otežali položaj, potvrdilo je istraživanje Ujedinjenih nacija.
Jaz je sve dublji – bogati su bogatiji, siromašni još siromašniji. U celom svetu, pa i u Srbiji – a teret siromaštva ne delimo podjednako.
„Šta da radim sa 7.000 dinara. Imam imanje ali neće niko da ga obrađuje. Ne mogu da čuvam stoku, nemam kukuruz. Inače bih čuvala jedno svinju, pa da imam mast i mesa, ali nemam, ne jedem uopšte meso“, navodi Persida Đorđević.
Aleksandar Jovanović navodi da radi na građevini, na otpadu, kako bi imao novca za porodicu.
„Radim bilo šta da bih izdržavao svoju porodicu – građevina, pa otpad. Hteo bih ovom prilikom da zahvalim Unicefu i Crvenom krstu na ukazanoj pomoći. Od tih sredstava smo kupili stvari za decu i nešto hrane. Ostalo nam je oko 1.000 dinara i od tog novca sam kupio lekove za bebu jer je bila bolesna“, navodi Jovanović.
Povećan broj siromašne dece za skoro 28.000
Broj siromašne dece u Srbiji povećan je za gotovo 28.000 tokom prošle godine.
„Godine 2021. godine stopa apsolutnog siromaštva dece bila je 10,6 odsto a 2022. Očekuje se da se poveća najmanje na 13,8 odsto. Najugroženija su deca u velikim porodicama, u selima i romskim naseljima. Odgovor na krizu treba da budu sveobuhvatne mere socijalne politike usmerene na siromašne i decu. Potrebni su porast obuhvata i adekvatnost programa finansijske pomoći, uključujući Dečiji dodatak“, navodi Dejana Kostadinova, direktorka Unicefa u Srbiji.
Finansijska pomoć države u doba pandemije ublažila je nemaštinu ali su posledice bile neizbežne. Samo ih je pogoršao rat u Ukrajini, ekonomska kriza i inflacija koju je izazvao. U takvim okolnostima ugroženi su i oni koji do tada nisu spadali u ranjive grupe.
„Želimo brze akcije za najsiromašnije, najmarginalizovanije ljude, da smanjimo taj jaz između njih i ostatka društva. Vreme je da se osigura pravičnost između ljudi uključujući izdvajanja na lokalnom i nacionalnom nivou. Moraju se obuhvatiti svi ljudi koji imaju problem da skrpe kraj sa krajem“, navodi Fransoaz Žakob, stalna koordinatorka Ujedinjenih nacija u Srbiji.
Petina stanovnika u Srbiji starija od 65 godina
S tim problemom najčešće se suočavaju stari. Prvi podaci popisa potvrdili su da nam je petina stanovnika starija od 65. godina, a prognoze su – trend starenja se nastavlja – 2030. godine svaki četvrti stanovnik biće stariji od 65 godina.
„Nema društva koje bi moglo da bude pošteđeno globalne krize u kojoj sada živimo. Bez obzira na takvu konstataciju moramo se složiti sa tim da ipak nisu podjednako raspoređene posledice ni na sve države ni na sve pojedince“, ističe Slavica Đukić Dejanović, specijalna savetnica u Vladi Srbije za Agendu 2030.
Država, preporuka je, mora da se postara i da izbeglice i interno raseljeni ne budu izostavljeni. Bolji pristup ličnim dokumentima, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti ključni su da lakše izađu na kraj sa izazovima kriza.
One Response
Ako hoćemo da borba protiv siromaštva bude uspešna, odgovor je tu pred našim nosem. Hiljade hektara neobrađenih okućnica u našoj opštini sela napuštena imanja zapuštena. Njivu treba poorati, bašču treba prekopati, vićnjak treba podsaditi i eto zdrave i čiste hrane. Nekada su pijace bile prepune zdravog voća i povrća sabranog sa njiva iz naše opštine. Domaćinske kuće imale po desetine goveda i na stotine ovaca. A sira i kajmaka kolliko ti duša želi i ukusno i kvalitetno. Mleko je svako jurtro donosio domaćin i punu flašu tazeg mleka ostavljao pred vratima. Na kraju meseca kupac mu sve pošteno isplati. U jesen utovljeno goveče, svinja, ovca se klali i meso sušilo. Skoro svaka kuća imala svoju sušaru. Pastrme, pršute, slanine , lubine svega bilo na pretek. Beograđani iz ovog kraja kad se vraćaju u Beograd puni fiću hrane ubace nemaju đeca gde da sednu.
A kad majka Stana skuva pasulj prebarca suva cela ulica miriše. A Kiseli kupus sa slaninom sapunjarom prste da plišeš. Deca leti u bistroj Moravici upecaju po dvesta pljata, klenova, pastrmki, krkuša. Odnesu kući punu kesu ribe. Iz vruć hleb i paradaiz se cela porodica napuca i svi posle gledaju dnevik da čuju šta je Tito poručio Karteru i vezi Brežnjeva :-).
A posle dnevnika nastipa politička porodična ili komšinska rasprava, jer je televizor imao poneko, pa su komšije dolazile kod suseda da gledaju dnevnik. Najžustrije je bilo pitanje . Historijske veličine Titovog genija,jer je Tito bio nezaobilazan faktor svetske politike.
A danas?
E danas sve odneo đavo. Ne Tita nema, nema ni pujace, samo par švercera. Sad kupujemo u marketima uvoznu genetski modifikovanu hranu od ribe iz Vijetnama do skuše iz Italije. Meso iz Argrentine i Holantije. Sve se danas ovde kod nas diglo u vakultetlije i gospodstvo. Svi prodaju mudrost, drže mobtel mesto motike i ogovaraju zajedničkog prijatelja. Svi danas prate ZADRUGU od malog deteta do babe i svi u dokolici ubijaju vreme da vreme ne bi ubilo nih,
Ovde je nastupila totalna društvena dekadencija i niko se ne pita šta nas čeka sutra?
Ovde nema traganja za rešenjem, Samo se dele neke medalje, priznanja i odlikovanja. Ovde je očevidno manjkanje kreativnost, Ovde više nema majstora, stolara, bravara, krojača, potkivača, al auta više nego ljudi. Evo tri dana električari iz Kraljeva prestavljaju podzemni kabl kod crnogorčeve prodavnice. Pa to ima da košta boga oca. Nema niko iz distribucije da prestvi kabl. Doduše niko neće jer svi otprilike imaku vakultete. Pa to sve govori o nama i našoj propasti.
Crkva puna naroda, dobro to nije loše, ali moramo da radimo i da se trudimo a onda će sveti oci i gospod Bog da Pomognu.
Rešenje je jednostavno i neki dublji savet ne treba,
Da prvo lokalna vlast pozove i okupi sav narod koji može da rada a posla nema, pa da krenu u radnu akcijue i poseju kuruza, pšenice, ovsa, raži, krompira, pasulja, luka, šardarepe, kupusa, paradaiza da bi se preživelo. Sve pod nazivom“KO RADI NE BOJI SE GLADI“ pa zasučimo rukave i motiku u ruke i da iskrčimo korov, okopamo, zasejemo, posadimo i eto nam na jesen hrane za sve nas a višak prodamo drugima. Kao nekada čuveni ivanjički krompir. Malini je otprilike odzvonili. Više ni Zapad nema para da kupije precenjenu malinu. Počinju da kupuju jeftinije jušno voće.
To vam je dragi sugrađani naši takao.
Danas je Savindan i neka nam je sretan praznik.
Da je Sava danas među nama imao bi mnogo što šta da nam reče 🙁