Rat u Ukrajini utiče i na male zemlje poput Srbije, pa se pokušaj da se kosmetski problem reši zahuktava, ističe Milovan Drecun, predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije. Navodi da je poruka predsednika SAD Džozefa Bajdena Kijevu – „nećemo otići“, i da to ukazuje na dugoročan sukob. Drecun naglašava da je Amerika najsnažnija podrška tzv. državi Kosovo, ubrzano im prave vojsku za članstvo u NATO-u, a članstvo u UN će ostaviti za neku drugu fazu. Smatra da je za Srbiju važna izgradnja strateškog partnerstva sa SAD.
Milovan Drecun ističe da je očigledno da je postojao diplomatski dogovor s Moskvom da se ne ugrozi bezbednost američkog predsednika Džozefa Bajdena tokom posete Kijevu i da tu nije bilo nikakvih tajni.
Misli da je ključna poruka koju je predsednik Bajden poslao – „nećemo otići!“ Sve to, ističe, ukazuje na dugoročan sukob i da se Ukrajina dugoročno naoruža sistemima koji bi mogli da ojačaju njenu vojsku do mere da bude nepremostiva prepreka za bilo kakve pokušaje Rusije.
Posebno ukazuje na budžet Pentagona, koji je na istorijskom nivou od oko 858 milijardi dolara, a jedna od važnih stavki u budžetu, od šest milijardi dolara je, kako kaže, za obuzdavanje Rusije. To, ocenjuje, ukazuje na značaj sukoba u Ukrajini.
„Rat u Ukrajini utiče i na male zemlje poput Srbije, jer već vidimo da je i te kako uticao na zahuktavanje pokušaja da se kosmetski problem reši. S jedne strane što je ruski predsednik kosmetski problem nazvao presedanom, a s druge strane što SAD i NATO to smatraju svojim prostorom i u regionu imaju punu kontrolu i ne žele prisustvo konkurentske supersile i nerešene probleme“, objašnjava predsednik Odbora za KiM.
Izgradnja strateškog partnerstva Srbije i SAD
Ističe da Amerika pruža najsnažniju podršku tzv. državi Kosovo, koje ima i jaku podršku Nemačke.
„SAD su ovde i dalje dominantna sila i mislim da u svim našim procenama moramo da uzmemo u obzir ono što će se dešavati u narednom periodu, a to je veoma, veoma jaka pozicija SAD kojoj ne može nijedna konkurentska sila ovde da priđe. Ni Rusija, ni Kina svojim uticajem i prisustvom“, naglasio je Drecun.
Dodaje i da bi to trebalo da Srbiji bude glavni orijentir i kada rešava kosmetski problem i kada traži geopolitičko mesto u novom policentričnom međunarodnom poretku.
Ukazuje da jepredsednik Aleksandar Vučić posle razgovora sa Derekom Šoleom, višim savetnikom u Stejt departmentu, istakao da je dogovoreno da započnu razgovori o izgradnji strateškog partnerstva Srbije i SAD.
„SAD smatraju da je priča o KiM završena, odnosno da je treba završiti u delu gde mi treba da priznamo lažnu državu Kosovo i da ona postane članica UN. Svakako da je njihova ideja da se na sastanku u Briselu 27. februara raspravlja o evropskom predlogu koji je došao u fazu da se nalazi na stolu po principu ‘uzmi ili ostavi’. Oni će nastojati da taj problem reše u narednom periodu bar delimično“, naglašava Drecun.
Objašnjava da taj predlog predviđa tri koraka. Prvi je, osnovni sporazum bez de jure priznanja s naše strane, ali se govori o principima teritorijalnog integriteta što, kako ističe, znači de fakto priznanje. I treći korak: članstvo tzv. države Kosovo u međunarodnim organizacijama.
Cilj SAD da omogući tzv. državi Kosovo članstvo u NATO-u
„Međutim, potpuno je jasno da Beograd neće prihvatiti da se složi s članstvom lažne države u UN. Zato je cilj u ovoj fazi SAD i drugih zapadnih država da omoguće članstvo tzv. državi Kosovo u NATO-u. To je ključna stvar, ali da bi se to desilo, imate isti slučaj kao s Ukrajinom“, ocenio je Drecun.
Podsetio je na izjavu generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga, da bi bilo koja zemlja koja ima teritorijalni ili etnički problem, što je, navodi slučaj s Ukrajinom, ali slučaj i sa tzv. državom Kosovo, morala na miran politički način pre toga da reši te probleme da bi mogla da aplicira za članstvo u NATO-u.
Uz sve to, kaže, ubrzano im prave i vojsku po svim NATO standardima.
„Dakle, njihov cilj u ovoj fazi je da omoguće članstvo tzv. Kosovu u evroatlantskim strukturama, prevashodno u NATO-u, a da članstvo u UN ostave za neku drugu fazu“, ocenjuje Milovan Drecun.
One Response
Ako uzmemo u obzir ko kreira javno mnjenje i kako ima znatniji uticaj na svest građana?
Ovde je očevidan gubitak narodnog poverenja u tradicionalne institucije, jer nema aktivnijeg političkog angažmana ličnosti koje bi ispunjavale sve uslove za pripadnost intelektualnoj eliti, kao i nekadašnji politički angažman ličnosti, tipa Tita ili Slobodana Miloševića, koji su toj eliti svakako pripadale. Neminovno se nameće pesimistički zaključak o budućnosti u kojoj bar još izvesno vreme neće biti grupa ličnosti čijim bi rečima javno mnjenje moglo bespogovorno verovati. Ko su u stvari ljudi koji utiču na stavove svih nas? Svakodnevna praksa pokazuje da su u poslednje dve godine mnogi (do tada široj javnosti nepoznati) „stručnjaci“, teoretičari, političari ili novinari, zahvaljujući medijskoj promociji dobili nezvanični status „jako pametnih ljudi“, zvanična ispitivanja javnog mnjenja ne pokazuju bitnije pomeranje u rejtingu autoriteta. Čelna mesta na listi „najomiljenijih“ političara/javnih ličnosti zauzima Aleksandar Vučić, uz povremena pojavljivanja šminkera kao estradnih političkih zvezda, tipa Save Manojlovića, Boškića itd.
Kome, dakle, veruje ovdašnje javno mnjenje?
Rezultati poslednjeg istraživanja javnog mnjenja o institucijama pokazuju opšte opadanje poverenja u njih i u tu političku elitu. Razlog za to je negativna kampanja iz najmanje dva izvora, medija i dobro plaćenih „analitičara“ koja proizvode veliki stepen političke apatije i moguće apstinencije na izborima dnanas oko 1400000 građana ne glasa. Ovo je pogubno za našu politiku, jer društvo dovodi do toga da građani gube veru u reforme i stvaranje zdrave političke elite.
Očevidno je da narod gubi stepen kognitovne inteligencije koju je imao nekada oličenu u narodnoj bistrini.