,

Ovo su prosečne plate u Ivanjici i Moravičkom okrugu

ČAČAK, GORNJI MILANOVAC, LUČANI, IVANJICA – Prosečna februarska zarada bez poreza i doprinosa u Srbiji iznosila je 94.125 dinara, objavio je Republički zavod za statistiku. To je umanjenje od 1.117 dinara u odnosu na prosek iz januara koji je iznosio 95.836 dinara.

Zarada u Čačku niža je od aktuelnog republičkog proseka za 13.429 dinara i iznosi 80.696 dinara, što je nešto manje od 700 evra. Prosečna plata u Čačku za 1.393 dinara manja je nego prošlog meseca, kada je bila 82.089.

Medijalna neto zarada za februar 2024. godine iznosila je 72.956 dinara, što znači da je 50% zaposlenih ostvarilo zaradu do navedenog iznosa.

Rast bruto zarada u periodu januar-februar 2024. godine u odnosu na isti period prošle godine iznosio je 15,8% nominalno, odnosno 9,2% realno, dok je prosečna neto zarada veća za 15,7% nominalno, odnosno 9,2% realno.

U poređenju sa istim mesecom prethodne godine, prosečna bruto zarada za februar 2024. godine, nominalno je veća za 15,8%, a realno za 9,7%, dok je prosečna neto zarada nominalno veća za 15,7%, a realno za 9,6%.

Prosečna neto zarada u februaru u Moravičkom okrugu iznosila je 80.580 dinara (prethodni mesec 81.576 ).

Najveće zarade se beleže u Lučanima 92.658 (u januaru 92.713), a potom slede Gornji Milanovac sa prosečnih 81.665 (81.933), Čačak sa 80.696 (82.089 ) i Ivanjica 70.425 (71.377 ) dinara.

Prosečne februarske plate u gradovima u okruženju slične veličine: Užice 86.469, Valjevo 82.418, Kraljevo 78.304, Kragujevac 91.049, Kruševac 84.970…

3 одговора

  1. Читалац оваквих саопштенја се приупита – постоји ли код нас локална политика?
    Одговор је не! Јер да постоји локални заговорници политичке активности би је обзнанили.
    Лако је уочити да се од 5 окотобра 2000 године до данас нико није бавио локалним проблемима нити их је ико успео рационално дефинисати. Некадашњи петооктобарски
    КРИЗНИ ШТАБОВИ су и оним превирањима само доливали уље на ватру и уништавали оно што је требало само реструктуирати. Они су својом бахатошћу и незнањем још више увећавали проблеме ликвидирајући и оно што је радило, па смо зато и дошли довде
    Е сад се упитајмо – шта треба урадити да би се ствари покренуле са мртве тачке.
    Најпре треба ослушнути шта народ мисли о свему што нас је задесило. Нормално кроз разговоре са грађанством и после тога добро дефинисати проблеме па осмослити решења.
    Међутим кључно питење свих питанја је – како повећати БДП јер од њега директно зависи потаст плата и стандарда живота грађана. Лако, реално формулисаним идејама о реформи привреде изаћи пред инвеститоре, банкаре, политичаре и затражити помоћ, јер није проблем у новцу већ у квалитетним идејама.
    За овако озбиљне подухвате прво треба прубавити доста квалитетних информација. Друго треба у реформу самоуправе укључити све грађане који могу да дају допринос изградњу здравијег друштва.
    Јер на крају крајева у једној општини политичка ангажованост активиста и цивилног друштва су окосница свих позитивних надградњи квалитетнијег и спокојнијег живота.

    1. …ako pamtimo malo duze od kokosaka znamo da se posle 5. oktobra nije imalo sta restruktuirati, iz vise razloga. Da navedem neke:
      -socijalisticka privreda zasnvala se na izvozu mahom u ‘Istocni blok’ jer te zemlje robu siroke potrosnje nije uvozila iz kapitalistickih zemalja pa smo u Sovjetski Savez mogli da izvezemo milion levih cipela i jos stosta…kad je ‘pao’ Berlinski zid u te zemlje je pocela da stize roba sa zapada jeftinija od pazarskog dzinsa i mi smo pukli.
      No to smo prespavali….
      Drugo, nase trziste bilo je ‘zasticeno’ sa carinom od 40 procenata pa smo za Niski tv ili ves masinu placcali u visini dvogodisnje plate (po dve hiljade maraka)…
      Trece:za vreme desetogodisnje vladavine S.M.(u Ivanjici vecinski glasali za njega) i sankcija, plate su isplacivane bez obzira da li su radnoci nesto radili ili ne. Banke su te kredite knjizile i ispostavilo se da su dugovi preduzeca deset puta veci nego sto vrede.
      I kad deset godina ne nabavljas novu tehnologiju, izgubis trziste…sta da restruktuiras???
      Pominjem kokoske jer niko ne pominje da se 2001. uslo sa 15 penzija duga penzionerima (prosek 37 nemacke marke), dugovima za trud ice i druga soc. davanja, bez drzave (Kertes carinu skupljao u dzakovima)….
      Ako su na vlasti sada oni isti iz devedesetih, ocekujo da rezultat bude drugaciji???

  2. Kažete … ako pamtimo malo duze od kokosaka znamo da se posle 5. oktobra nije imalo sta restruktuirati,
    Ovo je degutantna tvrdnja !?

    Proces privatizacije, označen posle petooktobarskih promena kao jedan od ključnih segmenata reforme srpskog društva, trebalo je da na što efikasniji način prevede Srbiju iz socijalističkog i autoritarnog u tržišno i demokratsko društvo. Međutim, naopakom politikom vođenom u proteklom periodu, privreda Srbije, inače teško obogaljena devedesetih godina, definitivno je dovedena do prosjačkog štapa, dok je u Srbiji uspostavljena društvena struktura južnoameričkog tipa. Umesto efikasne i konkurentne privrede, stvoreno je tržište prilagođeno profitima banaka, prodaji uvozne robe i vladavini monopola. Neuspela privatizacija dovela je do zamiranja industrijske proizvodnje i prezaduženosti građana i preduzeća. Većina stanovnika Srbije svedena je na nivo poslušne, obespravljene i osiromašene gomile, dok je nekolicina prebogatih stekla ogromnu moć i bogatstvo. Tekuća ekonomska kriza još je više ogolila svu promašenost dosadašnje ekonomske politike – posledice loše privatizacije i danas se u Ivanjici vide na svakom koraku, uništen ŠPIK. ITI, Javor, Metalac, Graditelj, Grafičar itd.
    Prema teškim i razornim posledicama koje je ostavila po srpsko društvo, svojinska transformacija privrede može se ubrojiti u jednu od velikih tragedija Srbije na kraju 20. i početku 21. veka. Milion i dvestapedeset hiljada ljudi u Srbiji je ostalo bez posla a njih sedamsto pedeset hiljada nikada nisu dobili posao.
    O svemu ovom u ta smutna vremena je upozoravao Jože Mecinfer međutim pametnog Slovenca niko nije slušao. Ali njega su poslušali Poljaci, Česi, Slovaci i nasravno njegovi Slovenci. Te privrede privatizovane po vučerskim metodama su uspešno privatizovane,
    A mi? Pa vidi se kakav je naš model bio. I danas danji infrastruktura propada i jede je zub vremena. Ali najgore je što izgubismo radničku klasu.
    Pozdrav,

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slične vesti

Више села без струје у понедељак

У оквиру припреме дистрибутивног система за предстојећу сезону и обезбеђивања стабилног снабдевања електричном енергијом, Огранак „Електродистрибуција Чачак“ – Погон Ивањица најавио је радове на редовном

Pročitaj više
Sport
Politika
Društvo